Pjesnik Balašević

Od pjesnika Đorđa Balaševića ovdje izdvajamo jedan citat iz pjesme Naposletku.

‘To je tako

Ne pravi od tuge nauku

Mami svetlo na sledećem bregu.’

Balašević, 1996. god.

Veče - Guillevic

U nastavku je prepjev pjesme Veče francuskog pjesnika Guillevica.

Veče

Izgleda osjeća

Nježnost

Prema lišću.

Lišće počinje

Da se odmara.

Postaje teže,

Misli na sebe.

-

Sigurni da idu sporije,

Potoci se prepuštaju svom vremenu,

Šušte malo glasnije.

Mirne vode se predaju

Slobodnom vremenu pa ne maštaju

Sem o svojoj svakodnevici.

Lokve su

Zauzete praveći se da su mrtve.

-

Zgrade,

Velike kuće

Ne vole ni malo

Dolazak večeri.

Vidimo ih kako nateknu

Da bi se bolje odupirale.

Beton, on

Nastavlja

Da se ne sjeća

Ničega.

Sa vještačkom svjetlošću

Veče se igra

Da se ne pretvara.

-

Veče

Teži

Da bude lijevak -

I mi podižemo glavu

Sa nadom

Da dišemo slobodnije.

Guillevic

Prepjev: Tijana Živaljević

Erich Fromm o sebičnosti

U nastavku je odlomak iz knjige Bjekstvo od slobode (str. 86) koju potpisuje Erich Fromm, njemački pisac, psiholog, psihoanalitičar i humanistički filozof.

‘Sebičnost nije istovjetna sa samoljubljem već sa njegovom suštom suprotnošću. Sebičnost je neka vrsta pohlepnosti. I kao svaka pohlepnost, ona sadrži nezasitost, zbog koje nikad ne dolazi do stvarnog zadovoljenja. Pohlepa je jama bez dna u kojoj se čovjek iscrpljuje neprekidnim pokušavanjem da zadovolji potrebu, a nikad ne postiže zadovoljenje. Pažljivo posmatranje pokazuje da je sebična osoba, iako uvijek brižno zaokupljena sobom, uvijek nezadovoljna, uvijek uznemirena, da je uvijek pokreće strah da nije dobila dovoljno, da je nešto propustila, da je nečeg lišena. Ona je ispunjena velikom zavišću prema svakom ko bi mogao imati više od nje. Ako još pažljivije posmatramo, naročito nesvjesnu dinamiku, nalazimo da takva osoba u suštini nije sebi naklonjena, da sebe uopšte ne voli. Lako je riješiti zagonetku u toj prividnoj protivrječnosti. Korjen sebičnosti je u samom tom nedostatku naklonosti prema sebi. Osoba koja sebi nije naklonjena, koja o sebi nema povoljno mišljenje neprestano se nalazi u stanju nespokojstva u pogledu svoj ličnog ja. Ona ne uživa onu unutrašnju bezbjednost koja može da nastane samo na osnovu istinske naklonosti i potvrđivanja. Ona mora da se brine za sebe, da bude lakoma, pošto u suštini nije bezbjedna ni zadovoljna. Isto važi za takozvanu narcisoidnu osobu, koja ne nastoji toliko da sebi sve pribavi koliko da se sebi divi. Mada spolja izgleda da su te dvije osobe veoma zaljubljene u sebe, one, u stvari, nisu sebi sklone, a njihova narcisoidnost - kao i sebičnost - jeste pretjerana kompezacija za osnovni nedostatak samoljublja. Frojd je istakao da narcisoidna osoba odvraća svoju ljubav od drugih i upravlja je prema samoj sebi. Mada je prvi dio ovog tvrđenja tačan, drugi je pogrešan. Ta osoba ne voli ni sebe ni druge.’

Erich Fromm, Bjekstvo od slobode, str. 86.

Tražio sam te - Guillevic

U nastavku je prepjev pjesme Tražio sam te francuskog pjesnika Guillevica.

Tražio sam te

U svim pogledima

I u svim odsustvima pogleda,

U svim haljinama na vjetru,

U svim vodama koje su se sačuvale,

U trljanju ruku,

U bojama zalazaka,

U istoj ljubičastoj,

U sijenkama ispod svih bukvi,

U mojim trenucima koji nijesu služili ničemu,

U vremenu koje posjedujem,

U hororu što sam ovdje,

U nadi uvijek

Da ništa ne postoji bez tebe,

U zemlji koja se uzdiže

Za konačni poljubac,

U drhtaju

Gdje nije tačno

Da ti tu nijesi.

Tražio sam te

U napuštenim ružama,

U drvetu lješnika koje čuva jednu tajnu

Koja je spremna da se izbavi,

U potoku,

On se sjeća.

Tražio sam te na mjestima

Gdje vertikala

Želi da se opruži.

Tražio sam te tamo

Gdje me niko ne ispituje.

Tražio sam ta mjesta.

U svjetlosti i trsci

Blizu ribnjaka gdje se ništa ne zaboravlja.

U mojim radostima

Ja sam te našao.

Zajedno mi smo

Očvrsli noć.

Izvajali tijela

Nestrpljiva da služe.

Guillevic

Prepjev: Tijana Živaljević

Odmorim / I have a rest

U nastavku je pjesma iz neobjavljene zbirke Pontu ne dodiruješ (str. 22).

-

odmorim

jer u

haljini

više nijesam

osoba

već

slika

u

rečenici

više nijesam

čovjek

već

oko

s tobom

više nijesam

misao

već

smijeh

u vodi

više nijesam

tijelo

već

val

svaki

odmor

se završi

čekaju me

orasi

Pontu ne dodiruješ (str. 22).

*

Here comes a poem from the unpublished collection of poems named Never touching the stone beach shore (p. 22).

-

I have a rest
because in
a dress
I am no longer
a person

but
a painting

in
a sentence
I am no longer
a woman
but
an eye

with you
I am no longer
a thought
but
laughter

in water
I am no longer
a body
but
a wave

every

break

ends

waiting for me
are walnuts

Never touching the stone beach shore (p. 22).

English translation: Ana Klikovac.

Danilo Kiš o francuskoj kulturi i apstraktnom dijalogu

U nastavku je odlomak iz intervjua O zlu i iskustvu objavljenog 1980. god.

- Očekujete li nešto od onoga što se zove francuska kultura?

Vidite, ‘ono što se zove’ francuska kultura za mene je, danas, pre svega kultura posredništva, tle na kojem bi mogla da raste, da ne bih rekao cveta, jedna evropska kultura ili čak jedna univerzalna kultura u najširem značenju te reči. Da budem tačniji: čini mi se da je Pariz još uvek, i sve više, velika pijaca ideja, gde se prodaje na dražbi sve ono što je svet kulture izručio iz sebe negde drugde, pod nekim drugim meridijanima…

- Vi ste jednako ozlojađeni…

Samo konstatujem neke činjenice. U prvom redu ovo: da bi neka kultura egzistirala, mora proći kroz Pariz. Hispano-američka literatura, ta sjajna hispano-američka literatura, postojala je i pre no što su je otkrili Francuzi, kao što su postojali egzistencijalizam, ruski formalizam itd., itd., ali da bi se domogli milosti sveopšteg priznanja, da bi postali opštim dobrom, morali su proći kroz Pariz. Eto čemu služi pariska kuhinja. Emigranti, univerziteti, teze i teme, prevodi, eksplikacije: jednom rečju kuhinja. To je francuska kultura. Sve dobro iskuvati, začiniti, prežvakati… Bar je recept francuski. Dok su kost i srž i meso iz importa. U tome je i velika opasnost: ta gastronomska logika potrošačkog društva koje konsumira sve podjednako, koje je u stanju da sve sažvaće i… eto vam bućkuriša.

- Stanite! Možda ćete vi doprineti nešto. Da li vam se čini?

Šta vam pada na pamet! Mi, Jugosloveni, mi smo marginalni i ostaćemo marginalni. Kao kultura, kao literatura, mi ne postojimo, ni u Parizu ni nigde u svetu. To je sudbina malih naroda, tačnije malih jezika. I to je tako. Mi smo ‘egzotika’, i svet interesujemo samo kao egzotika.

- Šta onda, po vama, znači biti jugoslovenski pisac u Parizu?

Sve što se događa ovde, u kulturi, politici, u literaturi, to je i moj svet, deo mog sveta, deo moje kulture. Meni su poznata sva imena francuske kulture, ja s njima vodim svakodnevno jedan apstraktni dijalog. Ali oni ne dele moj svet. Između nas nisu mogućne nikakve reference kad je reč o našoj kulturi i o njenim ključnim temama i problemima. Njihove teme su i moje; moje nikad nisu i njihove.

Danilo Kiš, Gorki talog iskustva, str. 109.

Bokeški humor - definicija fjake

U nastavku je odlomak iz knjige Bokeški humor koju je priredio Nikola Malović.

Definicija fjake

‘Što je to fjaka? Mislite da znate? A ne, ne. Evo prave definicije:

Fjaka je psihofizičko stanje prilikom težnje starog Bokelja ni za čime.

Učestala je greška zamijeniti fjaku s ljenošću. Za razliku od ove druge, fjaka je uzvišeno stanje uma i tijela kojem teži cijelo čovječanstvo. Dok u Indiji i drugdje fjaku poštižu dugogodišnjim izgladnjivanjem i meditacijom, u Boki Kotorskoj ona je jednostavno Božji dar i može se dostići svakodnevno.’

Bokeški humor, str. 43.

Danilo Kiš o literaturi kao slobodi i igri duha

U nastavku su dva odlomka iz intervjua koji je Danilo Kiš dao 1973. godine.

„Literatura je, pak, čini mi se, nešto drugo; ona je sloboda za sebe, sloboda po sebi, kategorija duha koji u kompleksu civilizacije i kulture ima prvorazrednu ulogu, upravo kao kategorički imperativ slobode. Za literaturu sasvim dovoljno, za pojedinca, koji traži učinak, i lovi neposredni utisak literarnog djela, sasvim nedovoljno.”

*

„Što se mene lično tiče, ja vjerujem u dokument, u ispovijest, u igru duha. Jedno bez drugog ne ide, to je neka vrsta svetog trojstva. Ispovijest ili igra duha, ili dokument, sami po sebi, dakle izvan ovog trojstva, jesu samo sirov materijal: memoari, ili ‘novi roman’, ili istorijska građa. Jedan od osnovnih elemenata umjetnosti jeste igra.”

Danilo Kiš, Gorki talog iskustva, 1973.

Danilo Kiš - ‘Nije u pitanju samo jezik’

U nastavku je odlomak iz Kišovog komentara o prevođenju poezije, objavljen 1968. godine.

Ovaj komentar oslikava ili bolje reći “opijeva” na koji način su Dijalozi u Crnoj Gori i Dijalozi u Parizu otkrivanje jednog zvuka, jednog akorda, svoje intimne metafore i slutnje… u živom govoru ljudi.

"Susret" ili influenca. Jedan pesnik otkriva u govoru pesnika jedan zvuk, jedan akord, svoju intimnu metaforu. To je ono što u poeziji ima adekvatan termin u reči nadahnuće, inspiracija. Pesnik-prevodilac samo sluti taj zvuk, tu metaforu, kao što je i pesnik-demijurg imao u početku samo "zvuk", slutnju. Nije, dakle, u pitanju jezik, nije u pitanju samo jezik. Ta slutnja potiče iz onog prilično neodređenog osećanja analogije sa "unutrašnjim bićem stvari" koje ima svaki stvaralac u trenutku intenzivnog stvaralačkog nadahnuća. Pesnik je naslutio metaforu koja će sadržinom i zvukom, njihovim uzajamnim prožimanjem, tu njegovu slutnju zaustaviti, fiksirati u vremenu, izdići je iznad efemernosti. Slutnja opeva slutnju. Ništa više od toga.
Pesnik-prevodilac oseća tu slutnju; jezik je samo jedna koprena više, nova slutnja, novi nagoveštaj. I to ona najnametljivija, najefemernija koprena koja se spaja sa mesom pesme, koprena koja skriva i otkriva u isto vreme, tako da se belina, da se "telo" pesme samo naslućuje. Evo šta prevodilac zna: da taj veo jeste takođe "meso" pesme, njen deo. Evo gde se filolog obično vara: zajedno s velom skida i kožu, meso.

Danilo Kiš - pjesma ‘Jesen’

JESEN

počinju bračne svečanosti

ljubavni krici detlića liče

na udaranje po bubnju

umetnost sviđanja je beskrajno

raznolika

divlje se patke zaručuju

u novembru

događa se tako

da se jata putnika

doletelih čak iz rusije

nađu sa starosedeocima na istim

jezerima na il-de-fransu

i tada dolazi do velikih ljubavi

praćenih tragedijama

i ogovaranjem

Danilo Kiš

(Pesme, Narodna knjiga Podgorica, priredila Mirjana Miočinović, str. 36)

In Marseille - „Dialogues in Montenegro”

From one side of the Mediterranean, from Montenegro, the book Dialogues in Montenegro has arrived to its other side - in Marseille.

Marseille is a big, port city, where I used to live for awhile, but where I learned a lot about jazz, jam sessions, practicing, about the Old Port and its new museum of Mediterranean civilizations, about its fish market, market of spicies, its libraries and bibliothèque, about la vie in Provence and most of all about love and respect at the same time. Thus, it was a life-changing chapter for me in Marseille. Grateful I am.

Today, seven years later, my books are being read in Marseille. What a curious path it is. Fragments of truth, light, humour, pain and charm are being read in an apartment close to the Stade de Marseille and by its wild sea. It is a fact today that seven years ago it was not even at the border of my imagination. Life has boldly surprised me and I trusted it. Here come two precious photos. Special thanks to my readers who sent them and who make the stories live.

Dialogues in Paris & Dialogues in Montenegro read by the sea à Marseille.

Dialogues in Paris & Dialogues in Montenegro read in an apartment by the Stade de Marseille.

Topla zajednica

U nastavku dijelimo citat iz eseja pod nazivom Originalni grijeh, nedjelja veče spisateljice Olje Raičević, koji je zapravo njen komentar o Dijalozima. Veliko hvala Olji na podršci još od prvih dijaloga, koji tada nijesu znali da će biti dio cjeline zvane knjiga, a zatim fragment savremene književnosti podržan od strane Ministarstva kulture Crne Gore.

‘(…) Možda se nađu po svijetu ljudi koji svijetle iznutra, pa se udruže samo da tvore malu, ili malo veću, toplu zajednicu - neko će, neko mlad, kao u klasičnim dramama, neko mlad i u prolazu, već pokupiti tren i isječak njihovih (naših? Pa, naših, ne bih, inače, ovo pisala...) razgovora i relacija, proširiti dalje. (…)
To je duhovnost u nas, humans of these times. Taj susret.’

Originalni grijeh, nedjelja veče, Olja Raičević

In Sweden - „Dialogues in Montenegro”

Dialogues keep crossing the borders, this time here they are in Stockholm, Sweden! It’s comforting to see our stories travel on their own unpredictable way.

They have arrived to the North of our Europe as a gift-souvenir from Montenegro. Isn’t it a good idea that the best souvenirs from a country are its short stories?

Before handing them out, my friend Milo Radulović did read them a bit once again while having a walk in Stockholm and sent us some photos that we can have a walk with them too… and open up our imagination for walks to come and stories to be read.

Dialogues in Montenegro read in Stockholm. Photo credit: Milo Radulović.

Njegoševo pismo - ‘žitelj pustinje cetinske’

U nastavku dijelimo pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša upućeno Vasu Popoviću. Pismo je objavljeno u knjizi Izabrana pisma (str. 45).

VASU POPOVIĆU

Cetinje, 24. aprila 1834.

Sjutra veče dođi ovamo da se učiniš sasvim žitelj pustinje cetinske.

Ti znaš kakvo je moje srce - dosta sam ratova, blaženi iže v raj vnidoša i raja ne uvidješa.

Hristos voskrese. Aliluja.

Vladika

PETR PETROVIĆ

Guillevic - Domaćin svjetlosti

Išao si putevima

Sličnim drugim putevima

Oivičenim žbunjem.

Ovi putevi kruže

Iznad oblaka.

Približavao si se

Koliko suncu,

Toliko zvijezdama.

Srećan

Bio si domaćin

Svjetlosti.

Posrnuo si -

Probudio si se.

Guillevic

Prepjev: Tijana Živaljević

Njegoševo pismo - Ekselenciji o vinu

U nastavku dijelimo pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša upućeno Vencelu Feteru Fon Lilienbergu. Pismo je objavljeno u knjizi Izabrana pisma (str. 67).

VENCELU FETERU FON LILIENBERGU

Cetinje, 29. oktobra 1838.

Vaša Ekselencija,

Davno sam ja Vama obećao poslati malo vina crnogorskoga. Moje obećanje, ako je i pozno, nego ispunjam. Ja bi i davno ovo ispunio, nego sam se nada da ćete Vi zaboravit da sam Vi ga obeća. Ja sam se pohvalio da imam lijepa vina, a sada viđu da ovaka vina nijesu za take osobe, nego je ruska poslovica: (…). Mi bismo radi bili da je priroda k nama tako raspoložena kao što je k Italiji i k Greciji, nego naša priroda, kako je sama po sebi ljuta, tako je i u svojima proizvodima.

S osobenim visokopočitanijem čest imam Vas pozdraviti i uvjeriti Vas o mojoj k Vama nepremjernoj predanosti, s kojom ostajem

vladika crnogorski

P. P. NJEGOŠ

Njegoševo pismo - tiraž i prodaja „Luče mikrokozma”

U nastavku dijelimo pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša upućeno Simu Milutinoviću o tiražu i prodaji „Luče mikrozma”. Pismo je objavljeno u knjizi „Izabrana pisma”.

SIMU MILUTINOVIĆU

Cetinje, 19. avgusta 1845.

Mnogopočitajemi moj gospodine Milutinoviću,

Eto Vama od Vašega učenika na dar 200f., petite ambassade, petite table.

Luču mikrokozma izvolite dati pečatiti 500 komata i za ovo izvolite uzeti od g. Vasiljevića f. 88. Pošto se napečata izvolite mi poslati 100 egzamplara, a ono 400 g-nu Vozareviću, ako može neka ih proda. Ako li se ne mogu prodati, a ono neka raspolaže s njima kako oće, makar ako će ih na žertvu mišima i moljcima dati. Samo udostojite se Vi biti korektorom toga djelca, jer ja mislim da me Vi ponajbolje razumijete.

Zbogom ostaj i budi zdravo! Pozdravi mi tvoje i to dvoje đečice i prigovori im katkad da uče i da budu dobroga povedenija.

Tvoj vospitanik

Vladika P. P. NJEGOŠ

Guillevic - Kula koja svijetli za zemlju

Oprosti mi

Ako nekad,

U sred naših vjenčanja

U slavnoj tami

Od mene tobom

I od tebe mnome,

Ja nas osjećam da smo jedna kula

Koja svijetli za zemlju

I koja je kruniše.

Guillevic

Prepjev: Tijana Živaljević

Guillevic - Da osjetiš da živiš

Na ovoj plaži,

Na ovom pijesku ispred okeana,

Još dublje

Od svega što dobijaš:

Ta stvar

O kojoj ne znaš ništa,

Koja te održava u tom stanju

Ravnoteže, blagostanja

Gdje ti voliš

Da osjetiš da živiš.

Guillevic

Prepjev: Tijana Živaljević

Njegoševo pismo - napečatiti „Luču mikrokozma”

U nastavku prenosimo u cjelosti pismo crnogorskog vladike Petra II Petrovića Njegoša upućeno Simu Milutinoviću kao molbu za štampanje njegovog, kako on tada piše ‘malog djelca’ - knjige „Luča mikrokozma”. Pismo je objavljeno u knjizi „Izabrana pisma”.

SIMU MILUTINOVIĆU

Cetinje, 24. juna 1845.

Ljubezni moj gospodine Milutinoviću,

budi mi zdrav i veseo!

U današnjem svijetu i naraštaju gotovo su posvuda družestvena pravila preobukla se u vidu laskanja, čista družestvenost prerodila se u nekakve fasone pune hladnoga smijeha koji se kažu porijeklom iz Pariža; ali ovo je, ja mislim, opšta pjeva visokoga prosvještenija. Ove i ovome podobne stvari ne dopuštaju bez nužde dan današnji nikoga čim obremenjavati, no ja mislim da među tobom takvijem i tvojijem vospitanikom, koji ti ovo piše, ima nešto i drugo koje blista svetijem pravilom iskreno srdečnoga ljudskoga društva. Evo k čemu vodi ovo, da ne zamećem: pošiljam ti moje malo djelce Luču mikrokozma mnom sastavljenu četiri prve neđelje prošloga častnoga i velikoga posta. Ovijem te djelcem utruđujem i molim da mi ga daš napečatiti u tamošnju divnu pečatnju, da mi izvoliš korektorom istoga biti, na lijepu kartu da se pečata, da ga u početku ukrasiš kakvim visokim, idealnim vignjetom. Nek bude u oktavu pečatano, po dvadeset stihova na svakojemu obrazu; egzemplarah nek se napečata 300 ili koliko ti drago. Troškove za pečatnju, ako mož sam ih dati dok ti ih pošljem, dobro; ako li ti opstojateljstva ne dopuštaju samome ih dati, a ti se obrati gospodinu Vasu Vasiljeviću, velikokupcu zemunskome, da ih za mene položi, i kako mi objaviš koliko je, poslaću mu ih preko Trijesta.

Mravi, pozvati na biće tvorcem, sastavljaju svoja iskustvena mravišta, i pčele velikoljepne svoje palate. I ja, kako tvar umna stvoritelja, treba soglasiju opštem da podražavam.

Unaprijed ti za sve hvala i čisti pozdrav od tvojega priznateljnoga vospitanika.

Vladika crnogorski

P. P. Njegoš