Erich Fromm o sebičnosti

U nastavku je odlomak iz knjige Bjekstvo od slobode (str. 86) koju potpisuje Erich Fromm, njemački pisac, psiholog, psihoanalitičar i humanistički filozof.

‘Sebičnost nije istovjetna sa samoljubljem već sa njegovom suštom suprotnošću. Sebičnost je neka vrsta pohlepnosti. I kao svaka pohlepnost, ona sadrži nezasitost, zbog koje nikad ne dolazi do stvarnog zadovoljenja. Pohlepa je jama bez dna u kojoj se čovjek iscrpljuje neprekidnim pokušavanjem da zadovolji potrebu, a nikad ne postiže zadovoljenje. Pažljivo posmatranje pokazuje da je sebična osoba, iako uvijek brižno zaokupljena sobom, uvijek nezadovoljna, uvijek uznemirena, da je uvijek pokreće strah da nije dobila dovoljno, da je nešto propustila, da je nečeg lišena. Ona je ispunjena velikom zavišću prema svakom ko bi mogao imati više od nje. Ako još pažljivije posmatramo, naročito nesvjesnu dinamiku, nalazimo da takva osoba u suštini nije sebi naklonjena, da sebe uopšte ne voli. Lako je riješiti zagonetku u toj prividnoj protivrječnosti. Korjen sebičnosti je u samom tom nedostatku naklonosti prema sebi. Osoba koja sebi nije naklonjena, koja o sebi nema povoljno mišljenje neprestano se nalazi u stanju nespokojstva u pogledu svoj ličnog ja. Ona ne uživa onu unutrašnju bezbjednost koja može da nastane samo na osnovu istinske naklonosti i potvrđivanja. Ona mora da se brine za sebe, da bude lakoma, pošto u suštini nije bezbjedna ni zadovoljna. Isto važi za takozvanu narcisoidnu osobu, koja ne nastoji toliko da sebi sve pribavi koliko da se sebi divi. Mada spolja izgleda da su te dvije osobe veoma zaljubljene u sebe, one, u stvari, nisu sebi sklone, a njihova narcisoidnost - kao i sebičnost - jeste pretjerana kompezacija za osnovni nedostatak samoljublja. Frojd je istakao da narcisoidna osoba odvraća svoju ljubav od drugih i upravlja je prema samoj sebi. Mada je prvi dio ovog tvrđenja tačan, drugi je pogrešan. Ta osoba ne voli ni sebe ni druge.’

Erich Fromm, Bjekstvo od slobode, str. 86.