Gusar - Vida Manestar

GUSAR

Zove me ići tamo

Gdje ničemu se ne nadam

Gdje mi veliko more govori

Koliko sam malo važna

Gdje mi beskraj zvijezda govori

Da sâm sam ključ Svemira

Zovu me varljive daljine što uče

O nepreglednoj divljini najbližeg srca

Gdje me valovi planinskih vrhova sažalijevaju

Što ne mogu baš sve u jednom životu

Škakljajte me i štipkajte

Hladite, grijte

Vi ruke meke i grube

Vi vode, travke i kamenje

Popit ću sve kapi

Rodilo ih more ili oblak

Ili oko ili tvoja vruća koža

Za tren oka sunce klone

Za tren života stogodišnja igra prođe

Đavolji je ples svjetla i sjene

Nisu još sve suze isplakane

A ono najbolje već je bilo i opet će biti

Nekome jedro, nekome mir,

Nekome pjesma, nekome smijeh

Valuta potpune slobode

Vida Manestar