Eduardo Galeano - Kuća riječi

KUĆA RIJEČI

Helena Villagra sanjala je kuću riječi u koju su svraćali pjesnici. Riječi pohranjene u staklenim bočicama čekale su pjesnike i nudile im se, lude od želje da budu odabrane: zaklinjale su pjesnike da ih pogledaju, da ih pomirišu, da ih dodirnu, da ih kušaju. Pjesnici su otvarali bočice, isprobavali riječi prstima, a zatim bi ih kušali ili se mrštili. Pjesnici su tražili riječi koje ne poznaju, ali i riječi koje su nekoć poznavali, a zatim izgubili.

U kući riječi nalazio se stol pun boja. Boje su bile servirane na velikim pladnjevima i svaki bi se pjesnik poslužio onom koja mu je nedostajala: žutom poput limuna ili žutom poput sunca, plavom poput mora ili plavom poput dima, crvenom poput voska, crvenom

poput krvi, crvenom poput vina...

Eduardo Galeano