Nedžad Ibrahimović - Kako umire pjesnik

KAKO UMIRE PJESNIK

Pjesnik umire kao siroče. Umru trave i vode,

nebo i zemlja, umru djeca i roditelji, prijatelji, umru

njegove žene, umru domovine i životinje, ljubavi i

mržnje i sva druga bića - sve što je

nastanjivalo njegov svijet umre. Drugi pjesnik za

to ne mari - šokiran je saznanjem da neko od njih

uopće može umrijeti, i da se taj jadnik zacijelo

potrošio, predao. ( Tek pred svojom smrti shvati da je

prije njega umro pjesnik. I tad mu bude žao - sebe. )

I kad po njima pljuju i kad im se dive, svi ti rimo -

vatelji i pjesnici slobodnog stiha znaju da svijet

postoji samo zato da bi bio opisan. Takav kakav

je - prostran ili skučen, miran ili zavađen, ispunjen

smrtima ili iscrpljen životima - za njega se vrijedi

boriti, jer je on najbolji od svih mogučih svjetova.

Pjesnikovih.

I zato, kad umre pjesnik, svi ljudi moraju naviti

satove, okupiti se i doći na sahranu, da im poslije

ne bude žao. Da sa njim ne nestanu.

Nedžad Ibrahimović