Brano Petrović

Sad više nema tame u koju nisam sišao po svoje zlato.

Nag i siromašan padam u provaliju.

Sve poznato i drago trampih za nepoznato

unapred slaveći svoju pogibiju.


Zidaru je lako: kad mu je teško kuće zida.

Lekaru je lakše: kad je bolestan ljude leči.

Meni je najteže ljubavi moja čista -

mene u jatima napuštaju reči.


Brano Petrović

Previous
Previous

Nedžad Ibrahimović - Kako umire pjesnik

Next
Next

Jelena Langold o slobodi