Rue du Commerce - kratka priča
Rue du Commerce
Kad bi se našle, šetale bi ulicom Rue du Commerce. Nalazila se tačno između njenog i mog kvarta. Ako smo neraspoložene onda smo u trenerkama i noć je, samo gledamo izloge. Ako smo raspoložene, lijepo smo obučene i ulazimo u butike, drugarica uglavnom nešto nađe, ja rijetko. Odselile smo se. Ona na periferiju Pariza, ja u Crnu Goru. Kad se vratim u Pariz na nedjelju dana, obavezno pođem u Rue du Commerce, na terasu jednog jedinog bistroa u toj ulici. Sjela sam i svuda oko mene su uglavnom žene, ožednjale od traganja. Ja poručujem espreso i otvaram svesku. Pišem ćirilicom i to u kolonama. Mama je stalno savijala list A4 na pola i tako u kolonama objašnjavala zadatke iz matematike, papir se bolje iskoristi. To sam, nesvjesno, radila i ja sa riječima. ,,Izvinite što Vas prekidamo, Vi pišete?", pitale su me žene sa stola do. ,,Pišem", nasmijala sam se i odgovorila. ,,I mi pišemo", oči su htjele još da govore. ,,Stvarno? Što pišete?", nastavila sam na mom naučenom francuskom, nije ih zanimalo odakle je moj akcenat. ,,Poeziju. A Vi?", gledala je u moje kolone. ,,I ja pišem poeziju, ali ovo je samo dnevnik u kolonama, ova ulica mi je važna." Vidjele su da ne oslanjam tašnu na stolicu do, jasno im je. ,,Ja Vam zavidim. Mladi ste, niste ništa trgovali, pišete i uz sve to - čekate nekog. Ono što mi se ne sviđa je što on kasni, on čini da ga Vi čekate." ,,Je l' vidite onu osobu kod slova 'M'? To je on. On čeka da se mi ispričamo. Ja pišem poeziju, ali pišem i dijaloge." ,,Dijaloge? Kako to dijaloge? Što to znači? Hoćete li nam poslati? Hoćete li ovo zapisati?" ,,Hoću i poslaću Vam." ,,Onda zapišite i ovo - ja sam po profesiji neuropsihijatar i cijelog života sam pomagala ljudima. Moj suprug je slikar, cijelog života sam mu služila da bi on mogao da bude slikar. Prestala sam i sa radom i sa ugađanjem, jer... ja sam ta koja je cijelo vrijeme bila umjetnica. Sad pišem, ali, znate, kasno je. Umorila sam se." Nastavila sam da je gledam u oči i nisam izgovorila tu rečenicu, iz mog pogleda željela sam da uzme tu snagu. Izvadila sam iz tašne knjigu poezije Guillevica, mog omiljenog pjesnika, i poklonila joj. Nagnula se i lijepim rukopisom zapisala email. Hemijska je tanka, nova, ona koja se nosi svuda.