Gistav Flober o ‘dijalogu’

U pismu napisanom Luizi Kole 1853. godine (u Kroaseu, u petak u ponoć), francuski pisac Gistav Flober piše o ‘dijalogu’:

‘Kako je teška stvar dijalog kad se na prvom mjestu želi da dijalog ima svoje obilježje! Opisivati dijalogom, a da time on ne bude manje živ, tačan i uvijek pribran, čak i kad ostaje svakidašnji, to je nešto čudovišno, i ja ne znam nikog ko je to učinio u jednoj knjizi. Dijaloge treba pisati stilom komedije, a pričati stilom epopeje.’

Gistav Flober, Pisma Luizi Kole

Stil komedije je bio neizbježan pri pisanju Dijaloga u Crnoj Gori, za razliku od Dijaloga u Parizu. Iako putujemo u Oslo, Abu Dabi ili Pariz, Dijalozi u Crnoj Gori su ipak ‘podlovćenski’ razgovori gdje je homor vektor našeg duha, naš način na koji čuvamo svoju slobodu. Međutim, trebalo ga je spasiti od efemernosti, uhvatiti, zaustaviti i arhivirati. U toj arhivi nema prašine, već naprotiv - oni nastavljaju svoj život.

Gistav Flober piše i o slobodi kratke forme, već tada, 1852. godine u jednom pismu:

‘Najljepša djela su ona u kojima ima najmanje sadržaja; što god je izraz bliže misli, što god se riječ više priljubi i nestane, utoliko je sve ljepše. Vjerujem da je budućnost umjetnosti na tim putevima. Time što postaje vješta, forma se tanji; napušta svaku obrednu krutost, svako pravilo, svaku mjeru; ostavlja epski spjev za ljubav romana, stih radi proze; ne zna ni za kakvo svoje pravovjerje, i slobodna je kao volja koja je stvara. Ovo oslobođenje od materijalnosti može se naći u svemu, i vlade su išle za njim, od istočnjačkih imperijalizama pa do budućih socijalizama.’

Gistav Flober, Pisma Luizi Kole

A mi smo tu, u 2020. godini, 168 godina nakon datuma na Floberovim pismima, i možemo čitati ljepotu kratke forme, pored ostalih i kad Albaharija, i posmatrati primjere humanosti ljevičarskog socijalizma, tada ‘budućeg’.