Intervju objavljen u Cetinjskom listu - „Dijalozi u Crnoj Gori”

U nastavku je intervju objavljen na portalu Cetinjski list (oktobar, 2020.). Hvala novinarki Mariji Todorović.

*

Dijalozi nijesu plod imaginacije, već prepis života

Književnica Tijana Živaljević koja je nedavno promovisala svoju drugu knjigu Dijalozi u Crnoj Gori u intervjuu za portal Cetinjski list ističe da je u njenoj knjizi pretočena poetika svakodnevnog života i to kroz dijaloge tj. isječke iz stvarnih razgovora, koji su tu poeziju zaustavili, fiksirali u vremenu, izdigli je iznad efemernosti. Prema njenim riječima, Dijalozi u Crnoj Gori pružaju čitaocu novo čitalačko iskustvo  koje će učiniti da tu poeziju sami osjete.

• RTV Cetinje: Možete li nam otkriti kako je tekao proces stvaranja knjige Dijalozi u Crnoj Gori?

Dok sam živjela u Parizu napisala sam knjigu Dijalozi u Parizu i kada sam se vratila iz Francuske u Crnu Goru nastavila sam da zapisujem dijaloge. Proces pisanja Dijaloga u Crnoj Gori je trajao šest godina i danas knjiga, koju držite u rukama, je cjelina od 230 dijaloga, koja je dobila podršku Ministarstva kulture kroz projekat Živimo kulturu. Kada čujem svoje objašnjenje knjige djeluje mi vrlo matematički - ne može se objasniti taj udio čuda u pisanju. Mogu samo pozvati čitaoce na novo čitalačko iskustvo koje će učiniti da ga oni sami, nadam se, osjete.

• RTV Cetinje: Prilikom odabira dijaloga koji su objavljeni  u Vašoj  knjizi, čime ste se rukovodili?

Sami taj proces izbora dijaloga je trajao šest mjeseci. Nije bilo moguće raditi svakog dana, jer za taj rad, i uopšte za rad na tekstu, potrebno je doći do određenog stanja duha. Kriterijumi su nevidljivi, neopipljivi, pa se za određene dijaloge trebalo izboriti tj. izvući argumente na prilično neobičan način.

• RTV Cetinje: Interesantno je da baš u tom primjeru, koji ste mi pokazali, stoji riječ mikrokosmos, koju koristi i recezentkinja Jovanka Vukanović u osvrtu koji se nalazi na kraju Vaše knjige. Da li je ipak samo nama u Crnoj Gori ta riječ tako prirodna?

Hvala Vam na tom zapažanju. Sigurno da ne možemo proći bez posljedica ako svakoga dana ili svakoga vikenda gledamo mauzolej na Jezerskom vrhu. Njena i moja prva asocijacija jeste prije svega djelo Luča mikrokozma. Ta riječ, dakle, postaje dio našeg vokabulara i slika uzvišenost, tajanstvenost i poštovanje. Voljela bih ako bi ovaj intervju pobudio čitaoce da se baš Luči vraćaju, da je izvade iz kućnih biblioteka i iznova čitaju.

• RTV Cetinje: Takođe, primjećujem da su Vam kućne biblioteke jako važne. Vaša priča u fragmentima, koja je objavljena u časopisu za književnost i kulturu Ars, nosi naziv Kućne biblioteke. Zašto je to tako?

Mislim da se najbolji odgovor krije u toj priči, koja se lako može naći i pročitati online. Ono što bih dodala jeste da sam u Parizu vrlo često primjećivala bijele kućne biblioteke i to me je kopkalo - kako nečije knjige mogu biti samo bijele. Naše kućne biblioteke na Balkanu su uvijek šarene. Obećavam da ću o tome napisati još jednu priču.

• RTV Cetinje: Pariz… neizostavni dio Vašeg svijeta. Prvu knjigu ste napisali u Parizu, drugu u Crnoj Gori. Na promocijama u Parizu su Vas predstavljali kao nekog ko je završio magistarska istraživanja u Francuskoj, ali Vi ste, istina neformalno, i doktorirali - poznajete Pariz. Kako se nosite sa svim tim identitetima?

Kad se vraćam Parizu na neđelju dana ili malo duže, uvijek me vide kao, prije svega, Crnogorku. Kad sam u Crnoj Gori, vole da mi kažu da sam kao Francuskinja. I jedno i drugo su za mene komplimenti, a to će najbolje ilustrovati dva dijaloga iz knjige. Svako ko je živio ili živi van Crne Gore dobro poznaje taj osjećaj drveta, gdje smo i korijen i krošnja istovremeno, ne samo korijen. Prozni insert na 157. strani: 

„Viđi mi je, kakva mi je, prava Francuskinja! Ko bi rekao da je rasla ovđe u krš i drače.“
„Krije ona u toj tašni asteriksov napitak.“

Zatim na 226. strani:

Putnici.
„Ti si Crnogorka?“
„Jesam.“
„Ja nikad ranije nisam upoznao jednu Crnogorku.“
„Znam, mi smo rijetke.“

• RTV Cetinje: Posljednja dva dijaloga koja ste naveli govore o Vašem kulturnom identitetu, ali ne na ozbiljan i apokaliptičan način, već uz puno humora. I druge teme, čak i kritike, prenosite kroz humor. Kako Vam uspijeva da održavate tu zdravu distancu?

Kao što znate, Dijalozi nijesu plod imaginacije. Svi dijalozi su se zaista desili, izgovorili u svakodnevnom životu, a ja sam ih zapisala. Zato kažemo da su Dijalozi ‘destilat stvarnog razgovora’ ili ‘prepis života’. Dakle, ta zdrava distanca postoji u našem društvu i ja sam je upravo kroz te verbalne bravure, uslovno rečeno, fotografisala.

• RTV Cetinje: Književna kritičarka Jovanka Vukanović piše o toj temi u Vašoj knjizi: ‘Pojam identitetskog zasvođenja, onakav kakvog ga u svojoj idejnoj projekciji dožovljava Tijana Živaljević, daleko je od svake statike i dovršenosti upravo iz razloga što se čovjekov personalitet, u principu, ostvaruje kroz bezgranične mogućnosti kreativnog djelanja i njegovih permanentnih inovacija, i što je imaginacija, od ljudskog postojanja, bila i ostala čovjekova nepotkupljiva vodilja.’ Da li se slažete sa njenom analizom?

Slažem se i o tom mozaiku koji nazivamo identitet može se još puno pisati, ali ja ću sebi dozvoliti da skrenem pažnju na poetiku Dijaloga tj. poetiku u svakodnevnom životu. To je tema koja, vjerujem, teče kroz sve Dijaloge. Poezija nema lice i nema identitet, zato je to moja omiljena tema.

• RTV Cetinje: Ta poetika je u presi dijaloga tj. u Vašoj poetskoj minijaturi. Karakteriše je haiku svedenost, humor, kolokvijalno i univerzalno istovremeno, i - igra. Da li možete podijeliti s nama jedan od dijaloga koj se desio na Cetinju?

U knjizi ima više dijaloga koji su se desili na Cetinju. Jedan primjer je na strani 17.

„Sjećam se da ste bili jedini gospodin na Cetinju, koji je nosio maramu ispod kragne košulje.“
„Jesam. To je marama moga oca. Nosio sam je stalno. Kako je svila pucala po rubovima, tako sam je ja pomjerao. Sad više ne mogu da je nosim, izgleda kao zastava sa Vučjega dola.“

• RTV Cetinje: Upravo prof. dr Jasna Tatar-Anđelić, naša sugrađanka, u svom osvrtu skreće pažnju na tu isprepletanost istorije i modernosti koju nalazimo u Dijalozima. Da li Vam je ta fuzija važna?

Ta isprepletanost se ogleda i u ilustraciji na korici knjige, koju je radio, takođe naš sugrađanin, dizajner Dejan Batrićević. Ne znam da li ću biti dovoljno precizna ako kažem da mi je ta fuzija važna, prije bih rekla da mi je ta sloboda sadašnjeg trenutka važna, a ona, vrlo često, predstavlja kaleidoskop i prošlog i sadašnjeg.

• RTV Cetinje: Da li Vam je ugodno da dajete intervjue s obzirom da volite da pišete dijaloge?

Dati jedan intervju za mene je jako naporno, što bi rekao Dado Đurić, kao da sama sebe operišem. Ali razumijem da je to važno za knjigu - tako joj se, iako na nepredvidiv način, polako otvaraju vrata za nova putovanja.

• RTV Cetinje: Na koji način čitaoci mogu doći do Vaše knjige?

Knjiga se može poručiti jedino preko web stranice www.tijanazivaljevic.com. Naručivanje je jednostavno i knjiga stiže na naznačenu poštansku adresu, što nije beznačajna informacija u doba pandemije. Hvala i na tom pitanju.