Mali princ

U nastavku su odlomci iz ,,Malog princa” Antoana de Sent-Egziperija, koga sam prošlog vikenda ponovo čitala i pročitala u jednom danu.

Tamo, ako se baobab ne iščupa na vrijeme, nikad ga se ne možeš osloboditi. On preplavi čitavu planetu. Izbuši je svojim korijenjem. I, ako je planeta veoma mala, a baobaba mnogo, ona se raspadne. ‘To je pitanje reda’, govorio mi je kasnije mali princ. ‘Kada se ujutro umiješ i urediš, treba pažljivo urediti i samu planetu. Treba natjerati sebe da redovno čupaš baobabe, čim počnu da se razlikuju od ruža, na koje mnogo liče dok su sasvim mladi. To je jako dosadan posao, ali veoma lak.’

Tada ništa nisam shvatio! Trebalo je da sudim o njoj po djelima, a ne po riječima. Opijala me svojim mirisom. Nisam smio da pobjegnem! Trebalo je da osjetim njenu nježnost iza tih sitnih lukavstava. Cvijeće je tako protivrječno! Ali bio sam suviše mlad da bih umio da volim.

Da, ja te zaista volim - rekla mu je ruža. - Moja je greška što ništa nisi znao o tome. To sad nije važno. Ali bio si glup, kao i ja. Pokušaj da budeš srećan… Ostavi to zvono. Ne treba mi više. - Ali vjetar… - Nisam baš toliko prehlađena… Prijaće mi svjež noćni vazduh. Ja sam cvijet. - A životinje… - Moram da istrpim dvije-tri gusjenice ako hoću da upoznam leptire.

Ali desilo se da mali princ, nakon dugog hodanja po pijesku, kamenju i snijegu, najzad pronađe neki put. A svi putevi vode ka ljudima.

Mali princ, Antoan de Sent-Egziperi

Previous
Previous

Warsan Shire’s poem

Next
Next

L’hiver